Opis
Smatra se kako crveni koralj predstavlja element vatre i zrači životnom energijom. Simbolizira ljubav, odanost i vjernost.
“U kršćanstvu koralj simbolizira Kristovu krv i žrtvu, a koraljna je grana smatrana za amajliju protiv zla i često je slikana iznad Bogorodice. On je jedan od sedam dragulja koji se spominju u budističkim spisima, a tibetanske Lame koriste brojanice od koralja.
Prema vjerovanjima, ovaj neodoljivi kamen veže se uz sreću u braku pa su se djevojke prije udaje nerijetko ukrašavale upravo koraljnim nakitom.” Višeredne koraljne ogrlice bile su simbol blagostanja i bile su miraz djevojkama.
A malim tek rođenim bebama daruje se mala koraljna narukvica, za sreću i zaštitu. Običaj je i danas popularan, a i mala ručica sa koraljnom narukvicom izgleda slatko. Osim toga koralj posvijetli ako beba ima temperaturu, u što su se uvjerile mnoge majke. U težem slučaju koralj dobije bijele točkice, kao brašnom posipan, i trajno izgubi boju.
U davna vremena ručna obrada koralja ( bez struje) bila je vrlo zahtjevna, trganje koralja, oblikovanje u valjčiće, bušenje sistemom luk i strijela, i zatim poliranje do visokog sjaja. Zlarinjanke su oblikovane perle zamatale u kožnu “vrećicu” , sa pijeskom i satima tukle na pješčanoj obali da dobe željeni sjaj.
Šestinska narodna nošnja obavezno ima i koraljnu ogrlicu.
Malenoj, tek rođenoj bebi stavlja se narukvica od sitnijih zrna za zaštitu i detekciju temperature tijela (promjenom boje).
U Dubrovačkom području sačuvani su primjerci najkrupnijih koralja i uvijek bi ih ukrašavali i upotpunili zlatom.
U Šibeniku lokalni filigrani izrađivali bi srebrno-koraljni nakit, i tehnike izrade dovodili do savršenstva.
Koralj je svrstan u poludragi kamen, zbog svoje strukture, upotrebe u nakitu i tvrdoće, a zapravo je životinjskog porijekla.
Kod nas je tradicija lova na koralje bila uglavnom na Zlarinu, gdje je stotinjak porodica živjelo od tog zanata.
Koralj živi u dubljem moru, na stijenama i skrivenim sikama, i raste krošnjom prema dole, tako da su mornari-koraljari imali posebne kuke kojima su trgali grane. Kasnije, u 19.stoljeću su izumljena suha morska odijela – skafanderi u koje se upuhivao zrak, da bi ronioci mogli neko vrijeme provesti pod vodom i skupljati koralje. U 20.stoljeću tehnika je napredovala, ronioci su koristili mokra ronilačka odijela, boce na komprimirani zrak, bio je moguć doblji zaron. No tu su se pojavile komplikacije, kesonske bolesti od kojih su mnogi ronioci stradali. Svejedno, strast za lovom na koralje nije posustala, koralj je uglavnom izlovljen u dubinama do stotinu metara.
Danas se upotrebljava skupa suvremena tehnika lova, koja omogućava čovjeku lovcu uron na velike dubine, duži boravak pod morem na 100 do 120 metara. No danak toj strasti je velik, godišnje nastradaju najmanje 2 ronioca, a ima ih malen broj.
Lov na koralje je ograničen brojem izdanih dozvola. U okolici Zlarina gdje je more duboko cca 40m koralji su izlovljeni, tako da ronioci idu u sve dublje more prema srednjem i južnom Jadranu.
Za ovakve grančice koralju treba 3 do 4 godine, tako da su velike i deblje grane velika rijetkost.
